Prějdti k sodržanju

Jogurt

Izvor: Vikipedija
Bulgarsky jogurt

Jogurt (od tur.: yoğurt) je mlěčny produkt, sdělany bakterialnoju fermentacijeju mlěka, vslěd ktoroj laktoza v mlěku prěobračaje se v mlěčnu kyslinu. Mlěčna kyslina děje na bělkoviny v mlěku, da by jоgurt stal gustym i kyslym. Mlěko grěje se do ok. 80 °C, da by ubiti vse prisutne v njem bakterije i prěměniti mlěčne bělkoviny tako, že one sguščajut se i ne stanut syrom. Poslě ohladžen‌ja do ok. 45 °C dodavaje se bakterialna kultura, a mlěko drži se pri toj temperaturě od 4 do 7 časin za fermentaciju. Jogurt takože može byti dělany iz rastlinnogo mlěka, na priklad migdaljnogo, sojevogo ili kokosovogo mlěka.

Jogurt jest jedin iz najstarših proizvedenyh jediv v historiji ljudstva. Nikto ne znaje točno, kako dolgo jogurt istnuje. Dnes go jedut po cělom světu. On jest bogaty bělkovinoju, kalcijem, riboflavinom, vitaminom B6 i vitaminom B12.

Najranše jogurty pravdopodobno byli sdělane dikymi bakterijami (droždževymi infekcijami) i zarodili se slučajno.[1] Najstarše teksty spominjajuče jogurt byli napisane Plinijem staršim, ktory tvrdil, že někoji ljudi znali, kako sgustiti mlěko v něčto, čto bylo kyslo ale vkusno.[2]

Stamen Grigorov (1878–1945), bulgarsky student mediciny v Ženevě, prvy raziskyval bakterije v bulgarskom jogurtu. V 1905 godu on odkryl, že on sodrživaje kruglu i palkopodobnu bakteriju, ktora produkuje mlěčnu kyslinu. V 1907 g. palkopodobna bakterija byla imenovana Lactobacillus bulgaricus (nyně: Lactobacillus delbrueckii subsp. bulgaricus). Rosijsky lavreat Nobelovoj nagrady, biolog Ilja Iljič Mečnikov iz Instituta Pasteuеra v Parižu, byl pod vlivom raboty Grigorova i glasil hipotezu, že regularno jedan‌je jogurta je pričina, že bulgarski seljani živut tako dolgo. Mečnikov věril, že Lactobacillus byl potrěbny za dobro zdravje, i trudil se sdělati jogurt popularnym po vsej Evropě.

Poživjenna cěnnost

[praviti | praviti izvorny kod]

Jogurt sodrživaje mnogo bělkoviny, kalcija, riboflavina, vitamina B6 i vitamina B12.[3] On je zdravějši neželi mlěko. Mnogo ljudij, ktori imajut intoleranciju na laktozu, mogut spotrěbjati jogurt, zato že velika čest laktozy v mlěku byla prěobračena v mlěčnu kyslinu.[4]

Jogurt takože priměnjaje se v medicině,[5] na priklad za prědodvračen‌je diareje svezanoj s antibiotikami.[6][7][8]

Jogurty v supermarketu v Sarajevu
  1. Grigoroff, Stamen (1905). "Étude sur une lait fermenté comestible. Le "Kissélo mléko" de Bulgarie". Revue Médicale de la Suisse Romande. Genéve: Georg&G., Libraires-Éditeurs. Librairie de L’Université.
  2. Bostock, John; Riley, H.T. (1856–93). The Natural History of Pliny. Volume 3. London: Bell. str. 84.CS1 maint: date format (link): «To je udiviteljna okolnost, že barbarske narody, ktore prěživajut na mlěku, v tečen‌ju stolětij ili ne znali cěnnosti syra, ili sovsim go prězirali; a jednakože oni razumějut kako sgustiti mlěko i stvoriti iz njego ostry rod mlěko s prijemnym vkusom.»
  3. "Yale-New Haven Hospital nutrition advisor - Understanding yogurt". Bylo arhivovano iz iztočnika 6 oktobra 2008. Data dostupa: 8 maja 2010.
  4. "Yogurt--an autodigesting source of lactose. J.C. Kolars et al., New England Journal of Medicine, 310:1-3 (1984)". Bylo arhivovano iz iztočnika 29 aprilja 2010. Data dostupa: 8 maja 2010.
  5. O. Adolfsson i dr. (2004). "Yogurt and gut function". American Journal of Clinical Nutrition (80:2): 245–256.
  6. Ripudaman S. Beniwal i dr. (2003). "A Randomized Trial of Yogurt for Prevention of Antibiotic-Associated Diarrhea". Digestive Diseases and Sciences (48:10): str. 2077–2082.
  7. "Yogurt Good for Gums, Health". dentalblogs.com. 26 februara 2008. Bylo arhivovano iz iztočnika 30 avgusta 2009.
  8. "Dairy augmentation of total and central fat loss in obese subjects".