Konfucij
| Konfucij Kǒngzǐ · 孔子 | |
|---|---|
Konfucij, izobraženy Wu Daozi (8. stolětje) | |
| Biografija | |
| Rodil se: | Kung Cju okolo 551 prěd N.E. Zou, Lu |
| Umrl: | okolo 479 prěd N.E. (71–72 lět) Rěka Si, Lu |
| Pogrebenje: | Grobišče Konfucija, Qufu |
| Filozofija | |
| Region: | Kitajska filozofija |
| Škola: | Konfucianstvo |
| Glavne interesy | |
| |
Konfucij (孔子; pinyin: Kǒngzǐ; doslovno značenje 'Učitelj Kun'; okolo 551 - okolo 479 rok prěd N.E.) – urodženy Kun Cju (孔丘), byl kitajskym filozofom perioda Vesen i Jesenjij, ktorogo tradicijno mněvajut obrazcem kitajskyh mudrcev. Večša čest občego kulturnogo naslědstva Sinosfery voznikaje v filozofiji i učenjah Konfucija. Jego filozofsko učenje, imenujemo konfucianstvo, podčrkalo rolju ličnoj i državnoj morali, harmoničnyh socialnyh odnošenij, spravědlivosti, dobroty, iskrenosti i odgovornosti vlastitelja rukovoditi koristajuči čestnost.
Konfucij mněl sebe prěnositeljem cěnnostij veče rannjih periodov, ktore, kako on utvrdžal, byli zabezpametane v čas jego epohy. On proponoval synovnu počtitelnost, češčenje prědkov, považanje starših dětami i považanje mužev ženami. Konfucij rekomendoval krěpko rodinno jedinstvo kako osnovozakladny kamenj idealnoj državnoj vlady. On odstojival Srěbrno pravilo ili negativnu formu Zlatogo pravila, sovětovavši: "Ne dělaj drugym togo, čego ne hčeš, že by sdělali tebe".
Period života Konfucija byl izznačeny bogatym raznoobrazjem myslji i byl epohoju formovanja intelektualnoj historije Kitaja. Jego ideje dobyli izvěstnost v period Vojujučih Carstv, ale utrpěli odhodženje i neuspěh razom poslě zavojevanja dinastijeju Cin. Pri imperatoru U iz dinastije Hanj ideje Konfucija dobyli oficialno odobrjenje i svezane s njim tvorby stali obveznymi za čitanja aby prodvigati se po karierě činovnika. V času dinastije Tan i Sun konfucianstvo razvilo se v sistemu, znanu na zapadě kako neokonfucianstvo, a pozdněje kako novo konfucianstvo. Od drěvnyh dinastij do modernoj epohy konfucianstvo integrovalo se v kitajsku socialnu strukturu i obraz žitja.
Tradicijno Konfuciju pripisyvajut avtorstvo ili redaktorstvo množstva drěvnyh tekstov, vključajuči Pet Klasičnyh Tekstov. Jednakože moderni naučniki projavjajut ostražnost pri pripisyvanju konkretnyh utvrdženij samomu Konfuciju, zatom že, prinajmenje něktore iz tekstov i filozofij, svezanyh s njim, imali veče drěvno proizhodženje. Aforizmy, odnosne k jego učenjam, byli sobrane v Konfucianske dialogy, ale to bylo mnogo lět poslě jego smrti.
Iztočniky
[praviti | praviti izvorny kod]Tutoj članok imaje prěvod iz članka «Confucius» na anglijskom (spis avtorov; dozvoljenje CC BY-SA 4.0).