Universalna deklaracija prav člověka

Universalna deklaracija prav člověka jest deklaracija (něčto, čto jest skazano važno) Generalnogo sobranja Organizacije sjedinjenyh narodov. Ona govori ob osnovnyh pravah člověka − pravah, ktore vsi ljudi imajut zato že oni sut ljudi. Ona byla prijeta (odobrjena) Generalnym sobranjem Organizacije sjedinjenyh narodov 10 dekembra 1948 goda.
Članky deklaracije
[praviti | praviti izvorny kod]- Vsi ljudi rodet se svobodnymi i ravnymi v svojem dostojenstvu i pravah. Oni sut obdarjene razumom i svědomjem i muset postupati v odnošenju jedin k drugomu v duhu bratstva.
- Vsaky člověk imaje vladati vsemi pravami i vsemi svobodami, ktore sut proglašene v tutoj Deklaraciji, bez nikakogo različja, v odnošenju: rasy, kolora koži, pola, jezyka, religije, političnyh ili jinyh ubedženij, nacionalnogo či socialnogo proizhodženja, imutnogo, klasovogo ili inogo stanja. Čtovyše, ne imaje byti nikako dělanje različenja na osnově političnogo, pravnogo ili medžunarodnogo stanja državy ili teritorije, do ktoroj člověk naleži, nezavisno tomu, jest li tuta teritorija nezavisnoju, hranjenoju, nesamovladnoju ili libokako inako ograničenoju vo svojem suverenitetu.
- Vsaky člověk imaje pravo na život, na svobodu i na osobnu neporušimost.
- Nikto ne směje byti sodrživanym v rabstvu ili nevoljnom stanju; nevolničstvo i rabotrgovanje sut zabranjene vo vseh jihnyh vidah.
- Nikto ne směje se podvrgati mukam ili ljutym, neljudskym ili unižajučim dostojenstvo rukovanju i karě.
- Vsaky člověk, kdekoli by se ne jest nahodil, imaje pravo na uznanje jego pravnoj subjektnosti.
- Vse ljudi sut ravnymi prěd zakonom i imajut pravo, bez vsakogo različja, na ravnu zaščitu zakona. Vse ljudi imajut pravo na ravnu zaščitu protiv libokakoj diskriminacije, narušajučej tojtu Deklaraciju, i od libokakogo podstrěkanja k takoj diskriminacije.
- Vsaky člověk imaje pravo na efektivno vozvračenje v pravah kompetentnymi nacionalnymi sudami v slučaju narušenja jego osnovnyh prav, ktore jemu davaje konstitucija ili zakon.
- Nikto ne može byti podvrgnutym proizvoljnomu areštu, zadrživanju ili izgnanju.
- Vsaky člověk za cěljom opreděljenja jego prav i obvezkov i za ustanovjenje osnovanosti prědstavjenogo jemu kriminalnogo obvinjenja imaje pravo, na zakladě polnoj ravnosti, na to, da by jego slučaj byl raglednutym glasno i s pridrživanjem vseh požedanij spravědlivosti nezavisnym i bezpristrastnym sudom.
- Vsaky člověk, ktory jest obvinjeny s dějanjem zločina, imaje pravo mněvati se nevinnym, dopoka jego vina ne bude ustanovjena zakonnym redom črez glasnu sudnu postupku, pri ktoroj jemu budut zabespečene vse možnosti zaščity sebe. Nikto ne směje byti osudženym za zločin na osnově libokakogo dějanja ili bezdějanja, ktore na moment jih čina ne byli sut zločinom po nacionalnam zakonam ili po medžunarodnomu pravu. Ne směje takože se prisudžati kara vyše težka než ona jest byla v toj čas, kogda zločin jest byl učinjeny.
- Nikto ne imaje podvrgati se proizvoljnomu vměšanju do jego osobnogo ili rodinnogo života, proizvolnym segnutjam na nedotknutelnost svojego žilišča, tajnu jego korespondencije, ili na jego čest i reputaciju. Každy člověk imaje pravo na zaščitu zakona protiv takogo vměšanja ili takovyh segnutij.
- Vsaky člověk imaje pravo volno se prěměsčati i izbirati sebe město žitja vnutri každoj državy. Každy člověk imaje pravo opuščati vsekaku državu, vključno svojej vlastnoj, i vračati se do svojej državy.
- Vsaky člověk imaje pravo iskati uběžišče protiv prěslědovanja v drugyh državah i koristati tuto uběžišče. Tuto pravo ne može byti izkoristano v slučaju prěslědovanja, na javu osnovannogo na provodženju ne političnogo zločina ili dějanja, ktoro protivrěči cěljam i principam Organizacije sjedinjenyh narodov.
- Vsaky člověk imaje pravo na gradžanstvo. Nikto ne može byti proizvoljno lišenym svojego gradžanstva ili prava izměniti svoje gradžanstvo.
- Muži i ženy, ktore sut dosegli polnolětnosti, imajut pravo bez libokakyh ograničenij po priznaku rasy, narodnosti ili religije vstupati do supružstva i osnovyvati rodinu. Oni koristajut jednakove prava v odnošenju vstupjenja v supružstvo, podčas sostojanja v supružstvu i podčas jego razvoda. Supružstvo može byti zatvoreno toliko pri svobodnom i polnom soglasju oboh vstupajučih do supružstva stran. Rodina jest prirodnoju i osnovnoju klětkoju spoločnosti i državy.
- Vsaky člověk imaje pravo vladati imutkom, kako samostojno, tako i zajedno s drugymi. Nikto ne směje byti proizvoljno lišeny svojego imutka.
- Vsaky člověk imaje pravo na svobodu myslji, svědomja i religije; tuto vključaje svobodu měnjati svoju religiju ili ubědženja, i svobodu vyznavati svoju religiju ili ubědženja kako samostojno, tako i zajedno s drugymi, publičnym ili osoblivym redom v učenju, bogoslužbě i izpolnjenju religijnyh i ritualnyh redov.
- Vsaky člověk imaje pravo na svobodu ubědženij i jihno svobodno izraženje; tuto pravo vključaje svobodu bezprěškodno pridrživati se svojih ubědženij i svobodu iskati, dostavati i razprostranjati informaciju i ideje libokakymi srědstvami i nezavisno od državnyh granic.
- Vsaky člověk imaje pravo na svobodu mirnyh sobranij i asociacij. Nikto ne směje byti prinudženym vstupati do libokakoj asociacije.
- Vsaky člověk imaje pravo učestvovati v upravljenju svojeju državoju bezposrědnje ili črez svobodno izbranyh prědstaviteljev. Vsaky člověk imaje pravo ravnogo pristupa k državnoj službě v svojej držyvě. Volja naroda musi byti osnovoju vlasti vlady; tuta volja musi nahoditi izraženje sebe v periodičnyh i ne falsifikovanyh izborah, ktore se muset provoditi pri vseobčem i ravnom izbornom pravě, sposobom tajnogo glasovanja ili posrědstvom drugyh ravnoznačnah form, zabezpečajučih svobodu glasovanja.
- Vsaky člověk kako člen spoločnosti imaje pravo na socialno zabezpečenje i provodženje potrěbnyh za poddrživanje jego dostojinstva i za svobodny razvoj jego osobnosti prav v ekonomičskoj, socialnoj i kulturnoj oblastah posrědstvom nacionalnyh usilij i medžunarodnoj spoluraboty i podolg struktury i resursov každoj državy.
- Vsaky člověk imaje pravo na trud, na svobodny izbor raboty, na spravědlive i blagoprijatne uslovja praci i zaščitu od bezraboticy. Vsaky člověk, bez libokakoj diskriminacije, imaje pravo na ravnu platu za ravny trud. Vsaky rabotajuči imaje pravo na spravědlivu i zadovolitelnu odplatu, zapezpečajuču dostojno člověka jestvovanje jego samogo i jego rodiny, takože dopolnjajemo pri potrěbě i drugymi srědstvami socialnogo zabezpečenja. Vsaky člověk imaje pravo stvarjati pracovne sindikaty i vhoditi v tute sindikaty zaradi zaščity svojih interesov.
- Vsaky člověk imaje pravo na odpočinok i voljny čas, vključno prava na razumno ograničenje rabotnogo dnja i odplačeny periodičny odpusk.
- Vsaky člověk imaje pravo na taky živobytny standard, vključno jedy, odědžu, žilišča, lekarskoj opeky i potrěbnogoj socialnoj obslugy, ktory jest potrěbnym za poddrživanje zdravja i dobrobyta jego samogo i jego rodny, takože i pravo na zabezpečivanje v slučaju bezraboticy, hvoroby, nepolnomožnosti, vdovstva, nastupjenja starosti ili inogo slučaja izgubjenja srědstv k živobytju po ne zavisečih od njego okolnostam. Materinstvo i dětečstvo davajut pravo na specialnu opeku i pomoć. Vse děti, rodene v supružstvu ili vně supružstva, muset koristati jednaku socialnu zaščitu.
- Vsaky člověk imaje pravo na obrazovanje. Obrazovanje musi byti bezplatny prinajmenje v tom, čo se tyče početkovogo i generalnogo obrazovanja. Početkovo obrazovanje musi byti obveznym. Tehnično i profesionalno obrazovanje musi byti jednakovo pristupno, i vysšo obrazovanje musi byti jednakovo pristupnym vsem na osnově sposobnosti každogo. Obrazovanje musi byti směrovano k polnomu razvoju ličnosti člověka i k uveličenju uvažanja k pravam člověka i osnovnym svobodam. Obrazovanje musi pomagati vzajemnomu suglašenju, trpimosti i družbě medžu vsemi narodami, rasovymi i religijnymi skupinami i musi pomagati dějateljnosti Organizacije sjedinjenyh narodov po shranjenju mira. Roditeli imajut pravo prědnosti v izboru obrazovanja dlja svojih malolětnyh dětij.
- Vsaky člověk imaje pravo svobodno učestvovati v kulturnom životu spoločnosti, nasladžati se umětnostju, učestvovasti v naučnom progresu i korisati jego blaga. Vsaky člověk imaje pravo na zaščitu jego moralnyh i materialnyh interesov, jestvujučih rezultatom naučnyh, literaturnyh ili umětničskyh děl, avtorom ktoryh on jest.
- Vsaky člověk imaje pravo na socialny i medžunarodny poredok, pri ktorom prava i svobody, izložene v tutoj Deklaraciji, mogut byti vpolno provodžany.
- Vsaky člověk imaje obvezky prěd spoločnostju, jedino vo ktoroj i jest možlivym svobodny i polny razvoj jego ličnosti. Pri provodžanju svojih prav i svobod každy člověk imaje byti podvženym samo takym ograničenjam, kake sut ustanovjene zakonom izključiteljno s cěljem zabezpečenja naležitogo priznanja i uvažanja prav i svobod dugyh i zadovoljenja spravědlivyh trěbovanij morala, spoločenskogo poredka i občego dobrobyta v demokratičnoj spoločnosti. Realizacija tutyh prav i svobod v nikakom slučaju ne směje prěčiti cěljam i principam Organizacije sjedinjenyh narodov.
- Ničto v tutoj Deklaraciji ne može byti prětolmačeno kako podavanje libokakoj državě, skupině ljudij ili oddelnym ljudjam prava libokakoj dějnosti ili izvršati dějanja, směrovane na izniščenje prav i svobod, izloženyh v tutoj Deklaraciji[1]
Kritika
[praviti | praviti izvorny kod]Universalna deklaracija prav člověka byla kritikovana mnogymi ljudami. Glavno islamske državy sut ukazali, že jejno razuměnje jest glavno hebrejsko ili hristijansko. Muslimani ne mogut prikladati něktore česti deklaracije, ne narušivši islamsko pravo.[2] 30 junija 2000 g. muslimanske državy, ktore sut členamy Organizacije islamskoj konferencije[3] oficialno rěšili poddrživati Kairsku deklaraciju o pravah člověka v Islamu,[4] alternativny dokument, ktory govori, že ljudi imajut "svobodu i pravo na dostojny život v suglasu s islamskym Šariatom".[5]
Linky i referencije
[praviti | praviti izvorny kod]- ↑ "Всеобщая декларация прав человека". www.un.org (na russkom).
- ↑ Littman, David. "Universal Human Rights and Human Rights in Islam". Midstream, February/March 1999 https://web.archive.org/web/20060501234759/http://mypage.bluewin.ch/ameland/Islam.html
- ↑ "Organisation of The Islamic Conference". Bylo arhivovano iz iztočnika 4 julija 2012. Data dostupa: 4 februara 2011.
- ↑ "Resolution No". Bylo arhivovano iz iztočnika 12 oktobra 2007. Data dostupa: 4 februara 2011.
- ↑ "The Cairo Declaration on Human Rights in Islam(5 Aug 1990)". Bylo arhivovano iz iztočnika 28 avgusta 2005. Data dostupa: 4 februara 2011.
Druge sajty
[praviti | praviti izvorny kod]Vnešnje linky
[praviti | praviti izvorny kod]- Tuty članok sodrživaje prěklad iz članka «Universal Declaration of Human Rights» v Vikipediji na prostom anglijskom (spis avtorov; dozvoljeńje CC BY-SA 4.0).
- Tutoj članok imaje prěvod iz članka «Всеобщая декларация прав человека» v Vikipediji na russkom (spis avtorov; dozvoljenje CC BY-SA 4.0).